Među počiniocima zločina na području Bosanskog Petrovca su, presudama Haškog tribunala, označni pripadnici srpskih snaga policije, ali i civili koji su učestvovali u napadima i ubistvima sugrađana na ulici.
Početkom juna 1992. srpske snage su granatirale i zauzele grad Bosanski Petrovac, a policajci bosanski Srbi i druge naoružane osobe u više navrata su tukli civile Bošnjake za vrijeme i nakon zauzimanja grada. (para. 496. Brđanin, str. 181.)
Snage bosanskih Srba uništile su radnje i poslovne prostore Bošnjaka u Bosanskom Petrovcu i okolnom području, pljačkale njihovu imovinu. Ponekad, kada bi Bošnjaci odbili predati novac, ubijen bi bio član njihove porodice ili oteto dijete. (para. 612. Brđanin, str. 213.)
U ljeto 1992. u Bosanskom Petrovcu srpski civili su napali i ubili više desetina nenaoružanih Bošnjaka, među kojima je bilo žena, djece i starijih osoba, a civilna policija nije intervenisala. (para. 422. Krajišnik, str. 160.)
Srpski vojnici su u više navrata – tokom istog perioda – napadali i palili bošnjačke kuće u selu Bjelaj, prisiljavajući seljane bošnjake da spavaju u skloništima u okolini sela (para. 422. Krajišnik, str. 160.)
Srpske vlasti u Bosanskom Petrovcu su 1992. civile bošnjačke i hrvatske nacionalnosti držale zatočene u najmanje osam zatočeničkih objekata* (para. 424-425. Krajišnik,str. 161.)
*logor “Kozila”, Stanica javne bezbjednosti Bosanski Petrovac, sportski centar, autobusna stanica, hotel, Jasikovac, Vrtoč i radničke barake Oštrelj.
Početkom jula 1992. otprilike 30 Bošnjaka iz Bosanskog Petrovca autobusom je prevezeno otprilike 20 km dalje, na radilište drvno-prerađivačkog preduzeća “Kozila”, pored sela Drinić, u kojem logoru “Kozila” je tada bilo zatočeno najmanje 80 Bošnjaka. (para. 497. Brđanin, str. 181.), (para. 424. Krajišnik, str. 161.)
Nad zatočenima u logoru “Kozila” primjenjivalo se batinanje i drugi oblici maltretiranja. (para. 499. Brđanin, str. 182.)
Otprilike od početka ili sredine juna 1992. nešto civila Bošnjaka je bilo zatočeno u policijskoj stanici u Bosanskom Petrovcu, gdje su policajci tukli većinu zatvorenih. (para. 773. Brđanin, str. 257.), (para. 424. Krajišnik, str. 161.)
Bošnjaci su masovno napustili područje općine 13. septembra 1992. kad je, između ostalog, kolona od sedam autobusa – u pratnji patrole specijalne policije – krenula iz sela Bišćani u pravcu Travnika. Prije tog konvoja, manji konvoj krenuo je za Travnik preko planine Vlašić. U roku od tri dana više od 900 muškaraca, žena i djece bošnjačke nacionalnosti krenulo je s područja Petrovca u pravcu Bihaća i Travnika. Otprilike 2.500 muškaraca, žena i djece Bošnjaka prevezeno je u Travnik 24. septembra 1992., pošto je vojna policija javno saopćila da će svi Bošnjaci biti tamo prevezeni. (para. 570. Brđanin, str. 203.), (para. 428. Krajišnik, str. 162.) Prethodno su morali prepisati svu svoju imovinu na tu srpsku općinu. (para. 428. Krajišnik, str. 162.)
Snage bosanskih Srba u julu 1992. su oštetile i uništile džamije na području Bosanskog Petrovca. (para. 647. Brđanin, str. 223.), (para. 422. Krajišnik, str. 160.)