Gornji Vakuf

Pokreni video

Presudama su kao počinioci zločina na području Gornjeg Vakufa označene snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Nakon napada HVO-a 18. januara 1993., grad Gornji Vakuf je gorio i muslimanski dio grada je bio mjestimično teško razoren. U napadu su korišteni tenkovi, artiljerija, rakete i pokretni protivavionski topovi. Otvorene borbe između HVO-a i Armije BiH u ovoj općini počele su nekoliko dana ranije. (str. 81. i 85. Prlić i ostali, tom II)

Dokazi ukazuju na to da je HVO selo Duša napao i granatirao 18. januara 1993., ujutro iz pravca Mačkovca, i da su napad vodili vojnici HVO-a i Hrvaske vojske (HV). (str. 86. Prlić i ostali, tom II)

Jedna od granata koje je ispalio HVO je pogodila kuću u kojoj je poginulo sedam ljudi, među kojima troje djece, koji su se tu sklonili i nisu učestvovali u borbama. (str. 167. Prlić i ostali tom III)

Zaključeno je da je tokom napada na selo Duša život izgubilo više stanovnika koji nisu učestvovali u borbama i da su uništene bošnjačke kuće. Nakon uspostave kontrole nad selom, žene, djeca, starije ili nemoćne osobe su držane prvo u jednoj, a potom u drugoj kući u selu Paloč, da bi ih u februaru 1993. UNPROFOR odveo u Gornji Vakuf. (str. 89. Prlić i ostali tom II), (str. 97. Prlić i ostali tom II)

Istog dana, 18. januara 1993., HVO je granatirao naselje Hrasnicu, kuće su uništene i oštećene, a po ulasku vojnika, mještani su pozvani da se predaju. (str. 90–91. Prlić i ostali tom II)

Zaključeno je da je, nakon napada na selo, HVO raselio i zatočio uhapšene žene, djecu i starije osobe, i to na više različitih mjesta, među kojima su fabrika namještaja u Trnovači i kuće u Hrasnici i Trnovači. Poslije puštanja na slobodu, neki zatočenici nisu mogli da se vrate u svoje domove u Hrasnici, jer su bili uništeni. (str. 102. Prlić i ostali, tom II)

Vojnici HVO-a su 19. januara 1993. okupirali selo Uzričje, a tokom napada su granatama uništene bošnjačke kuće. (str. 91–92. Prlić i ostali, tom II)

HVO je, kako je zaključeno, bošnjačke stanovnike Uzričja držao zatočene u selu, počev od 19. januara 1993. Tokom približno mjesec i po dana, okupljene u nekoliko kuća, prinuđavao ih je da poštuju policijski sat, a neke stanovnike su tokom zatočenja tukli ili su im prijetili. (str. 106–107. Prlić i ostali, tom II)

Pripadnici HVO-a su krali imovinu i palili kuće u vlasništvu Bošnjaka u selu Ždrimci nakon napada 18. januara 1993. i ulaska u ovo mjesto. (str. 109. Prlić i ostali, tom II)

Svi naoružani muškarci u selu Ždrimci, kao i sve žene i djeca, uhapšeni su i razmješteni u dvije ili tri kuće u selu, koje su bile pod nadzorom HVO-a., a po puštanju na slobodu su bili prinuđeni da odu iz sela, budući da su izgubili svoje kuće koje su spaljene ili unišene (str. 109–110. Prlić i ostali, tom II)

U Fabrici namještaja u Trnovači je u januaru 1993. bilo zatočeno 40 do 60 muškaraca Bošnjaka iz Duše i Hrasnice. Neki od njih su premlaćivani ili su trpjeli zlostavljanja od strane vojnika HVO-a dok su bili zatvoreni 15-ak dana. Ti muškarci su razmijenjeni ili premješteni. (str. 115. Prlić i ostali, tom II)

Dio civila iz Hrasnice je bio zatočen u školi u Trnovači tokom približno 15 dana, nakon čega ih je HVO oslobodio i naredio da odu na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. (str. 223. Prlić i ostali, tom III)