Gacko

Početkom 1992., srpski rezervisti, policija (koja je tada već bila isključivo srpska) i pripadnici TO-a srpske nacionalnosti podigli su barikade u Gacku. Nasilje nad nesrbima počelo je u martu 1992., kada su pripadnici lokalne srpske paravojne jedinice (ne navodi se o kojoj je paravojnoj formaicji riječ) uhapsili, a potom i ubili, dva muškarca bošnjačke nacionalnosti.

(para. 655. Krajišnik, str. 239.) (para. 1202. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 389.)

Paravojne jedinice („Beli orlovi“) patrolirale su Gackom, opremljene artiljerijom i pješadijskim naoružanjem, u saradnji sa lokalnom JNA. Pripadnici paravojnih jedinica tukli su Bošnjake i pljačkali njihovu imovinu, a vlasti uopće nisu reagovale. Također, kuće, prodavnice i poslovni objekti Bošnjaka su paljeni, a Bošnjaci su zastrašivani i nasumičnim pucanjem po bošnjačkim selima i po džamiji u Gacku.

(para. 655. Krajišnik, str. 239) (para. 1203, 1238. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 390, 402)

Gacko je blokirano i okruženo kontrolnim punktovima na svim putevima. Bošnjacima kretanje nije bilo potpuno zabranjeno, ali su ih zaustavljali, maltretirali i zlostavljali.

(para. 1205, 1239. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 391, 402)

Već od aprila 1992. godine, bosanski Srbi, uključujući paravojne grupe aktivne u toj općini, u zatočeništvu su uglavnom držali osobe bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na najmanje šest lokacija (u pošti u Avtovcu, u SJB-u Gacko, u kasarni Avtovac, u Fazlagića Kuli, u termoelektrani i u Samačkom hotelu termoelektrane Gacko).

(para. 656. Krajišnik, str. 240.)

Stražari srpske nacionalnosti, uključujući pripadnike gatačke milicije, prilikom hapšenja i zatočavanja oduzimali su zatočenicima dragocjenosti.

(para. 1237. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 402)

U SJB Gacko, pripadnici “Crvenih beretki“ silovali su jednu žensku osobu, a zatočenici su bili seksualno ponižavani.

(para. 1235. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 401.)

U julu 1992., stražari i njihov komandir u zgradi SJB-a ustrijelili su i ubili pet zatočenika u prisustvu drugih zatočenika.

(para.656, 718. Krajišnik, str. 240, 264.), (para. 1235. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 401.)

13. avgusta 1992., desetak zatočenika, koji su bili zatvoreni u zgradi SJB Gacko, pripadnici gatačke policije odvezli su do jednog mosta u blizini Kotline, gdje su ustrijeljeni i ubijeni.

(para. 1232. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 400.-401.)

Zatočenici u zgradi SJB-a Gacko držani su u nehumanim uslovima – bez dovoljno hrane, vode i sanitarnih čvorova.

(para. 1234. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 401.)

Dvojica Bošnjaka ubijena su u hotelu elektrane u Gacku.

(para. 1229. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 399.)

Dvojica zatočenih Bošnjaka ubijena su tokom prevoženja za Bileću.

(para. 1229. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 399-400.)

Bošnjaci i Hrvati u Gacku su raseljavani protiv svoje volje, pljačkana je njihova imovina, uništavani vjerski objekti.

(para. 815. Krajišnik, str. 294.) (para. 1238. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 402)

Žrtve zločina nisu aktivno učestvovale u neprijateljstvima.

(para. 1240. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 402–403.)

U junu i julu 1992. veliki broj Bošnjaka i Hrvata je otišao iz te općine, a žene, djeca i starci su prebačeni u obližnje općine ili u Makedoniju.

(para 658. Krajišnik, str. 241.)

Dio stanovnika gatačkih sela je u ljeto 1992. pobjeglo prema Borču, te su zarobljeni u Ulogu i smještena u tamošnju školu, nakon čega su prebačeni u srednju školu u Kalinoviku.

(para. 23. Kunarac i ostali, str. 14)

U julu 1992., srpske snage u julu 1992. godine digle u vazduh gradsku džamiju u Gacku. Minaret je srušen, a zidovi oštećeni.

(para. 1238. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 402)