Činjenice koje je Sud Bosne i Hercegovine utvrdio na području Tuzlanske regije utvrđene su u pravosnažnim presudama Novaku Đukiću, Zoranu Jankoviću, Zurahidu Mujčinoviću i Sulejmanu Hrustiću, Harizu Habiboviću, potom u predmetu Safetu Mujčinoviću i ostali, Kahri Vejzoviću, te Ekremu Ibračeviću, ali dijelu prvostepenih presuda Vejzoviću, kao i Ibračeviću, Faruku Smajloviću i Sejdaliji Čoviću. Dijelovi ove dvije presude koje se koriste u bazi potvrđeni su i nisu bili predmet drugostepenog postupka.
Reference su pronađene u prvostepenim presudama u predmetima gdje žalbena vijeća nisu mijenjala ranije konstatirana činjenična stanja, ali i u drugostepenim presudama kada je dolazilo do ukidanja ranije presude i određivanja novog suđenja.
Cilj ove baze nije navoditi sve osuđene i oslobođene osobe za zločine počinjene u ovoj regiji, za šta su sve ili nisu proglašene krivim, već na jednom mjestu zabilježiti ubistva, ranjavanja, zatvaranja, silovanja, mučenja, napade, deportacije i druge zločine za koje su vijeća nesporno utvrdila da su se desili tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Događaji za koje sudska vijeća nisu našla dokazanim opisani činjenični navod nisu ni ušli u sastav ove baze, a takvih je nađeno više u presudama za zločine počinjene na području Kladnja.
Period koji je predstavljen u ovom dijelu obuhvata kraj maja 1992., kada dolazi do napada na sela naseljena nesrpskim stanovništvom na području Kalesije koja su tada bila u sastavu ove općine, do maja 1995. godine, kada je utvrđeno neselektivno granatiranje Tuzle i zločin na Kapiji.
Žrtve u ovoj regiji, prema analiziranim presudama u sedam predmeta, su bili civili.
Reference su označene brojem paragrafa i stranica, izuzev presude Zoranu Jankoviću, koja ne sadrži paragrafe, s obzirom da se radi o jednoj od prvih presuda koje je donio Sud Bosne i Hercegovine.
Aanalizirano je osam presuda koje je donio Kantonalni sud u Tuzli i jednu Okružni sud u Bijeljini, koje su potvrđene u drugostepenom postupku, a tri je izrekao Vrhovni sud Federacije BiH, koje su donesene nakon ukidanja ili preinačavanja prvostepenih presuda u činjeničnom dijelu. Sve presude su donesene od 2003. do polovine 2024. godine.
U presudama Kantonalnog suda u Tuzli i Vrhovnog suda Federacije anonimiziran je naziv predmeta, ali smo, na osnovu ranijih praćenja tih suđenja i činjeničnog stanja koje se u njima navodi, zaključili o kojim predmetima se radi.
Neke presude Kantonalnog suda i Vrhovnog suda FBiH su pronađene na stranici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), te je numeracija stranica preuzeta na način kako je navedena u formatima tih presuda objavljenih na stranici VSTV-a.
Žrtve su, kako je utvrđeno ovim presudama, bili civili i vojnici, a zločini su obuhvaćeni periodom od sredine maja 1992., kada, kako se u presudama navodi, na raskrsnici Brčanska Malta u Tuzli dolazi do pucnjave i oružanog sukoba prilikom izlaska kolone JNA, do jula 1995. godine, kada je sudski utvrđen zločin nad civilnim stanovništvom na području Srebrenika.
Reference su označene stranicama, s obzirom da presude Kantonalnog i Okružnog suda te Vrhovnog suda Federacije ne sadrže paragrafe.
Presuda Apelacionog suda u Beogradu tretira zločin na području Kalesije i donesena je po sporazumu o priznanju krivnje.
Apelacioni sud u Beogradu je donio presudu Iliji Jurišiću u predmetu “Brčanska Malta”, ali iz pažljive analize obrazloženja ove oslobađajuće presude Apelacionog suda jasno proizilazi da ovaj sud, za razliku od prvostepenog suda, nije našao utvrđenim da je uopće postojao perfidni napad na kolonu, što bi činio jedan oblik ratnog zločina, te samim tim, za razliku od prvostepenog suda, uopće nije ni utvrdio postojanje ratnog zločina u ovom slučaju. Također, Apelacioni sud je utvrdio i da se ne može utvrditi kako je uopće počela pucnjava, što znači da je ostalo neutvrđeno kako je uopće došlo do “napada”. Dakle, postojanje bilo kakvog ratnog zločina ostalo je neutvrđeno, zbog čega presuda nije ušla u sastav baze.
