Zenica

Kako je izbio otužani sukob između HVO-a i ABiH u srednjoj Bosni početkom 1993. Godine, tako su i u Dusini kod Zenice 26. januara 1993. počele borbe između HVO-a i ABiH, a nakon borbi su pripadnici ABiH-a ubili šest Hrvata, od kojih je jedan civil i pet vojnika koji su predali oružje.

(para. 1004, 1020-1031. Hadžihasanović i Kubura, str. 308, 313–316)

Šest zarobljenih vojnika HVO-a iz Dusine je 26. januara 1993. prebačeno u Muzičku školu u Zenici, gdje su bili podvrgnuti zlostavljanju.

(para. 1177-1178. Hadžihasanović i Kubura, str. 365)

Sa položaja HVO-a su 19. aprila 1993. ispaljene granate na radiostanicu u Zenici i pogođena je pijaca, što je rezultiralo smrću 15 osoba i ranjavanjem njih 50.

(para. 670, 675. Kordić i Čerkez, str 223–225)

Konstatirano je da od početka januara 1993. rastu tenzije između pripadnika HVO-a i pripadnika Armije RBiH na teritoriji općine Zenica, te da je 24. januara te godine izdano zajedničko saopćenje da su se zapovjedništva Općinskog štaba Odbrane Zenica i Glavnog stožera HVO-a Zenica maksimalno angažirala na smirivanju tenzija, te da se neće otpočinjati sukob između ovih oružanih formacija. Konstatirano je na osnovu izvještaja i da je dana 25. januara 1993. od strane pripadnika HVO-a otvorena vatra na položaje pod komandom Općinskog štaba Zenica, te da je nakon toga izdana naredba snagama jedinicama Armije RBiH za posjedanje linije odbrane selo Merdani – selo Dusina.

(para. 213-219. Vehid Subotić, str. 39.)

Jedinice Armije RBiH su napale Dusinu 26. januara 1993.

(para. 183. Vehid Subotić, str. 3., 34.)

Četvorica razoružanih pripadnika HVO-a i jedan civil su ubijeni hicima iz vatrenog oružja 26. januara 1993. u selu Dusina kod Zenice.

(para. 675-676. Vehid Subotić, str. 4., 103.)

Ubijeni su prethodno, skupa s još nekim osobama, izdvojeni iz grupe uglavnom civila hrvatske nacionalnosti i jednog civila srpske nacionalnosti, te nekoliko razoružanih pripadnika HVO-a koji su bili u kući u zaseoku Kegelji, nakon što su sa spiska čitana imena, te su povedeni prema jednoj od kuća.

(para. 150-151. Vehid Subotić, str. 4., 29.)

Od izdvojene grupe su prethodno pripadnici Armije RBiH tražili da im otkriju gdje je oružje HVO-a.

(para. 189. Vehid Subotić, str. 4., 35.)

Za četvoricu ubijenih je konstatirano da su kao pripadnici HVO-a poduzeli aktivno učešće u sukobu te odložili oružje, nakon čega su zatvoreni u istoj kući sa civilima.

(para. 138. Vehid Subotić, str. 28.)

Konstatirano je da su ostali civili iz te kuće u večernjim satima 26. januara 1993. dovedeni u školu u Lašvi.

(para. 507. Vehid Subotić, str. 80.)

Prethodno je određeni broj civila u jednom trenutku odvođen prema položajima HVO-a u “živi štit“.

(para. 295-306., 404. Vehid Subotić, str. 50-52., 66.)

Grupa pripadnika HVO-a je odmah po zarobljavanju na drugoj lokaciji, na koti relej-zaselak Brdo, odvedena u pravcu škole u Lašvi.

(para, 145-149. Vehid Subotić, str. 29.)

Do sukoba pripadnika HVO-a i Armije RBiH došlo je 26. januara 1993. na širem prostoru mjesta Lašva, Dusina i Višnjica.

(Edin Hakanović, str. 15.)

Pripadnici Armije RBiH su 26. januara 1993. iz grupe od oko 40 zarobljenih civila hrvatske nacionalnosti iz Dusine izdvojili oko 20 muškaraca i žena, među kojima je bilo i maloljetnika, formirajući živi štit koji su isturili prema rovovima HVO-a na mjestu zvanom Brdo.

(Edin Hakanović, str. 1-2., 15-16.)

Osobe od kojih je formiran živi štit su zalegle na zemlju, da bi po prestanku paljbe nastavile kretanje, nakon čega je iz ove kolone izdvojena žena s naređenjem da pozove pripadnike HVO-a da se predaju.

(Edin Hakanović, str. 1-2., 9., 17-18.)

Ugljenisana tijela trojice civila hrvatske nacionalnosti su 24. aprila 1993. godine pronađena u vikendici u mjestu Bilivode kod Zenice.

(Eniz Bašić, str. 1-2., 10-11.)

Dvojica od njih su prethodno nezakonito privedena i odvedena iz kuće u mjestu Gornje Vardište do punkta na raskrsnici Kaldrma – Hrašće, koji su držali mještani bošnjačke nacionalnosti, gdje se nalazila treća osoba, pa su sva trojica povezani štrikom.

(Eniz Bašić, str. 1-2., 10-11.)

Usljed napada na Bilivode u aprilu 1993., stanovnici ovog mjesta su izbjegli u Vardište i Čajdraš.

(Eniz Bašić, str. 1-2., 9-10.)

Civil srpske nacionalnosti preminuo je 29. juna 1992. od povreda koje su mu nanijeli policajci i pripadnici Teritorijalne odbrane u akciji razoružavanja civila u zaseoku Gojakovac kod Zenice.

(Ernad Neslanović i ostali, str. 2., 16., 19.)

Preminuli je bio jedan od troje civila koji su krajem juna 1992. zaustavljeni u pokušaju da napuste selo, nakon čega ih naoružane i uniformirane osobe počinju fizički i psihički zlostavljati kako bi priznali gdje se nalazi oružje.

(Ernad Neslanović i ostali, str. 2., 6-7., 14., 18.)

Jednog od tih civila su na njivi zvanoj “kamenjar“ zatrpali zemljom, a sve kako bi od njegovog oca dobili priznanje, kojeg su potom izvukli vani kada je počeo da se guši.

(Ernad Neslanović i ostali, str. 2., 14-15.)

Psihički su maltretirana još dva civila.

(Ernad Neslanović i ostali, str. 2., 18.)