Žepče

HVO je 24. juna 1993. izveo napad na Žepče granatiranjem, uz moguću upotrebu srpskih tenkova. Sve su četiri džamije u potpunosti razorene u napadu i poginuo je određeni broj ljudi. 90% Žepča uništeno je ili zapaljeno u granatiranju.

(para. 277. Kordić i Čerkez, str. 244)

Objekti “Nova trgovina“ i “Silos“ u Žepču su korišteni kao objekti za zatočavanje bošnjačkog stanovništva, nakon što je Žepče palo u ruke HVO-a 1. jula 1993.

(para. 794. Kordić i Čerkez, str. 271)

Veći broj ljudi u dobi između 16 i 60 godina je bio zatočen u kompleksu preduzeća “Nova trgovina”. Muškarci su odvojeni od žena i djece, te odvedeni u osnovnu školu, gdje su uslovi bili veoma loši. Žene i djeca ostali su u hangarima, pod stražom HVO-a.

(para. 794. Kordić i Čerkez, str. 271–272)

“Silos“ je korišten kao zatvor za vojno sposobne muškarce. Jedan bošnjački vojnik je žestoko pretučen u ovom objektu i podlegao je povredama. Zatvorenici su vođeni na kopanje rovova i upotrebljavani kao živi štit. Stražari su ubili dva čovjeka dok su kopali rovove. “Silos“ je korišten kao zatočenički centar sve do kraja 1993. ili početka 1994, kad su zatvorenici prebačeni u logore HVO-a u Hercegovini.

(para. 795. Kordić i Čerkez, str. 272)

Sredinom juna 1993. otpočeo je oružani sukob na području općine Žepče između HVO-a i Armije RBiH.

(Perica Adžić, str. 7.)

Konstatirano je da su 28. juna 1993. snage HVO-a ovladale većim dijelom grada, a da su se pripadnici Armije RBiH nalazili u ulici Orlovik (lijeva strana rijeke Bosne) i u rejonu oko “Nove trgovine“. Snage HVO-a su 7. jula 1993. izvijestile da drže grad Žepče, da im se predala brigada Armije RBiH i njeno zapovjedništvo, te da imaju oko 2.500 zarobljenih.

(Perica Adžić, str. 7.)

Pripadnici HVO-a su u učiniocu Osnovne škole “Rade Kondić” u Žepču u julu 1993., gdje se nalazilo 15-ak ranjenika među njima i pripadnika Armije RBiH, hicem iz vatrenog oružja nanijeli povrede jednom od ranjenih.

(Perica Adžić, str. 2., 8-10., 12-15.)

Udarcem pištolja je pripadnik HVO-a razbio bocu infuzije koju je primao drugi ranjeni pripadnik Armije RBiH i kojem je prijetio pištoljem.

(Perica Adžić, str. 2., 9-10., 13-15.)

Cijev od pištolja je, uz prijetnje i vrijeđanja, pripadnik HVO-a prislanjao na čelo i trećem ranjeniku, bolesniku i djetetu koje je tu bilo s ranjenom majkom, a svi su bili bošnjačke nacionalnosti.

(Perica Adžić, str. 2., 8-11.)

Prethodno su iz učionice istjerani svi pokretni ranjenici na hodnik, dok su ostali oni koji su bili prikovani za krevete.

(Perica Adžić, str. 2., 13-14., 17.)

Grupu od 10-ak zarobljenih vojnika Armije RBiH koji su bili zatvoreni u prostorijama Osnovne škole u mjestu Perkovići su pripadnici HVO-a sproveli na uređenje borbenih položaja u pravcu naselja Gornja i Donja Lovnica, te su ih tom prilikom fizički i psihički zlostavljali.

(Mato Martić, str. 1-2., 12-15., 17-18., presuda Vrhovnog suda FBiH.)

Kada se s položaja Armije RBiH začula pucnjava, zatočenici su iz straha za život zalegli, a jedan od pripadnika HVO-a im je naredio da ustanu, te pucao u njih iz automatske puške i nanio dvojici teške tjelesne povrede.

(Mato Martić, str. 2., 13., 15., 17-18., presuda Vrhovnog suda FBiH.)

Ostali zarobljenici su ranjene podigli na konjska kola i odvezli do mjesta Ljeskovica, a zatim sanitetskim vozilom u Perkoviće, gdje im je pružena pomoć. Povrede koje su im nanesene su dovele do njihovog invaliditeta.

(Mato Martić, str. 2., 13-14., 17-18., presuda Vrhovnog suda FBiH.)

Zarobljeni civil bošnjačke nacionalnosti je tokom jula 1993. zadobio povrede koje mu je pripadnik HVO-a nanio vrhom poluautomatske puške u Ljeskovici, kada se vraćao s položaja na kom je s pripadnicima HVO-a izvlačio njihove poginule vojnike, te mu je pomoć ukazana u Domu zdravlja u Žepču.

(Mato Martić, str. 2., 18-21., presuda Vrhovnog suda FBiH.)

Dvojica ratnih zarobljenika, pripadnika oružanih snaga RBiH, ubijena su hicima iz vatrenog oružja od strane pripadnika HVO-a 5. augusta 1993. u mjestu Orahovica kod Žepča, u komandi i kuhinji HVO-a.

(Franjo Pravdić, str. 1-2., 4., 7-8.)

Njih dvojica su prethodno pokušali bjekstvo s položaja na kom su kopali rovove i kojom prilikom je jedan od njih ranjen u noge.

(Franjo Pravdić, str. 1-2., 5-8.)

Pripadnik HVO-a koji je usmrtio njih dvojicu je pušku uperio u ostale zarobljenike u namjeri da puca u njih, ali su ga ostali spriječili.

(Franjo Pravdić, str. 1-2., 5-7.)