Jablanica

Sudski utvrđene činjenice

Prikazujem 30 rezultata

1993

U aprilu 1993. HVO je izvršio veliki napad na Jablanicu i zauzeo Soviće i Doljane, zapadno od Jablanice.

(para. 164. Halilović, str. 72)

Sukobi između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) u Jablanici su izbili 13. i 14. aprila 1993., a sam grad je granatiran s područja Risovca, gdje su bili artiljerijski položaji HVO-a.

(para. 526, 528. Prlić i ostali, tom II, str. 125–126) (para. 164. Halilović, str. 72)

HVO je počeo granatirati jablaničko naselje Soviće rano ujutro 17. aprila 1993. iz pravca Risovca, koji je južno od Sovića, prije svega zaseoka Gornja Mahala.

(para. 27. Naletilić i Maertinović, str. 11) (para. 538-539. Prlić i ostali, tom II, str. 128) (para. 164. Halilović, str. 72)

Nakon razaranja kuća u gornjem dijelu Sovića, HVO je ušao u naselje, mjesni komandir ABiH se predao, dok je nekoliko civila dovedeno u školu.

(para. 31-32. Naletilić i Martinović, str. 12–13) (para. 545, 546, 552-553. Prlić i ostali, tom II, str. 129–131)

Zatočeni vojnici ABiH su 18. aprila 1993. iz škole u Sovićima prebačeni u Zatvor u Ljubuškom.

(para. 32. Naletilić i Martinović, str. 13) (para. 588. Prlić i ostali, tom II, str. 141–142)

Na putu iz Sovića prema Ljubuškom zatočenici su zlostavljani i premlaćivani.

(para. 350. Naletilić i Martinović, str. 134–135) (para. 594. Prlić i ostali, tom II, str. 143)

Doljani su granatirani od strane HVO-a 20. aprila 1993., a manja grupa vojnika ABiH, koji su zarobljeni i dovedeni na ispitivanje u zapovjedništvo HVO-a u Ribnjaku, pretučena je i premještena u Zatvor u Ljubuškom.

(para. 33. Naletilić i Martinović, str. 13) (para. 618. Prlić i ostali, tom II, str. 150)

U Sovićima i Doljanima zarobljeno je 84 do 90 pripadnika ABiH.

(para. 557. Prlić i ostali, tom II, str. 132)

Četvoricu pripadnika ABiH, koji su bili zatočeni u školi u Sovićima od 17. aprila 1993., u blizini škole su ubili vojnici HVO-a.

(para. 580. Prlić i ostali, tom II, str. 139)

Najmanje 450 civila Bošnjaka je od 18. aprila bilo zatočeno u školi u Sovićima i kućama u zaseoku Junuzovići, gdje su neki od njih premlaćivani, a početkom maja su prebačeni u Gornji Vakuf.

(para. 34-35. Naletilić i Martinović, str. 14) (para. 597, 601, 602, 609, 615. Prlić i ostali, tom II, str. 143–150)

Zatočenici u Sovićima i okolici su zlostavljani od 17. do 20. aprila.

(para. 349-350. Naletilić i Martinović, str. 134-135)

Između 18. i 20. aprila srušene su i džamija u Sovićima i džamija u Doljanima.

(para. 607. Naletilić i Martinović, str. 227-228.) (para. 650. Prlić i ostali, tom II, str. 157–158)

U danima koji su uslijedili nakon napada na Soviće i Doljane, vojnici HVO-a su oduzimali imovinu u vlasništvu Bošnjaka.

(para. 655. Prlić i ostali, tom II, str. 158)

U avgustu i septembru 1993. u granatiranju Jablanice je bilo civilnih žrtava

(para. 164. Halilović, str. 72)

U tom periodu, prevoz do Konjica i Mostara je bio vrlo otežan zato što su Konjic i glavni put za Mostar bili pod teškom artiljerijskom vatrom HVO-a.

(para. 164. Halilović, str. 72)

Jedinice HVO-a su 15. aprila 1993. napale Jablanicu, te mjesta Soviće i Doljane.

(para. 120-122. drugostepena presuda Nihad Bojadžić, str. 50.)

Od druge polovine aprila 1993. godine prvi zatočenici hrvatske nacionalnosti bivaju zatvoreni u podrumske prostorije Muzeja “Bitka za ranjenike na Neretvi”.

(para. 253. drugostepena presuda Nihad Bojadžić, str. 89.)

Nakon što je Armija RBiH zauzela Doljane krajem jula 1993. godine, u lijevom krilu prizemlja su bili smješteni žene i djeca hrvatske nacionalnosti, dok su u jesen 1993. godine u desnom krilu prizemlja boravili izbjegli Bošnjaci koje je s područja Hercegovine protjerao HVO.

(para. 254. drugostepena presuda Nihad Bojadžić, str. 89.)

Ratni zarobljenici su tokom ljeta premlaćivani, te su neki od njih gubili svijest, i psihički zlostavljani u zatočeničkom objektu Muzej “Bitka za ranjenike na Neretvi”.

(para. 289-309., 369-376., 391-398. drugostepena presuda Nihad Bojadžić, str. 6-7., 98-102., 123-124., 128-129.)

Zatočenici u Muzeju su tjerani da udaraju jedni druge i prisiljavani su na seksualne odnose.

(para. 415-424. drugostepena presuda Nihad Bojadžić, str. 7., 133-135.)

Iz Muzeja su krajem jula 1993. izvođene zatočenice i silovane.

(para. 440-461. drugostepena presuda Nihad Bojadžić, str. 7., 138-142.)

Zarobljeni pripadnici HVO-a su u Donjoj Jablanici držani postrojeni dok su padale granate, dok je prema jednom od njih na obližnjem jezeru ispaljeno više hitaca iz vatrenog oružja.

(para. 501-508., 545-557. drugostepena presuda Nihad Bojadžić, str. 7-8., 153-155., 165-167.)

Muškarci hrvatske nacionalnosti su početkom septembra 1993. sprovedeni u kompleks zvani Rogića kuće u Donjoj Jablanici i zatočeni u trap-zemunicu, gdje su neki od njih pretučeni i mučeni.

(para. 341-342., 382-388. Edin Džeko, str. 84., 92-94.)

Od tromblonske mine koja je krajem jula 1993. ispaljena na kuću u Doljanima, zaselak Krkača, gdje se nalazilo više civila hrvatske nacionalnosti, muškarac je zadobio po život opasne povrede, od kojih je preminuo nakon tri dana.

(Sabit Škampo, str. 1-2., 4-6.)

Pripadnici Armije RBiH su krajem jula 1993. u Doljanima ubili najmanje osam mještana, civila hrvatske nacionalnosti.

(Sabit Škampo, str. 1-2.)

Ženska osoba je ubijena iz vatrenog oružja od strane pripadnika Armije RBiH krajem jula 1993. u zaseoku Krkača nakon što je u kući pronađena puška.

(Z. Š., str. 3., 13-15.)

Žene i djeca hrvatske nacionalnosti su, nakon što je Armija RBiH zauzela Doljane, odvedeni u zatvor u Muzej.

(Z. Š., str. 13.), (Sabit Škampo, str. 9.)

Ratni zarobljenici i civili hrvatske nacionalnosti koji su tokom jula 1993. bili zatočeni u podrumskim prostorijama Muzeja “Bitka za ranjenike na Neretvi”, premlaćivani su od strane pripadnika Armije RBiH.

(Mirsad Tahirović, str. 1-2., 15-17., 22-23.)

Civili hrvatske nacionalnosti koji su držani u kompleksu Rogića kuća u Donjoj Jablanici fizički i psihički su zlostavljani nakon što su izvođeni napolje.

(Mirsad Tahirović, str. 2-3., 23-29.)

Jedan od zatočenih je odveden u svoj stan i od njega je oduzeta veća svota novca.

(Mirsad Tahirović, str. 3., 38-42.)