Stolac

Od aprila 1993. HVO je pokušao prisiliti jedinice ABiH da napuste općinu, a 19. aprila 1993. HVO je razoružao i zatočio 183 pripadnika ABiH u kasarni u Gubavici.

(para. 1896. Prlić i ostali, tom II, str. 512)

Pored vojnika, u aprilu 1993. je HVO hapsio ugledne Bošnjake iz općine Stolac i zatočio ih u “Grabovini”.

(para. 1915-1916. Prlić i ostali, tom II, str. 516)

Početkom jula 1993., nakon što su odveli muškarce, vojnici HVO-a su žene iz sela Prenj odveli u školu u Aladinićima/Crnićima, a početkom augusta 1993. su oslobođene i prevezene u Bunu.

(para. 1927. Prlić i ostali, tom II, str. 519)

U školi u Aladinićima su u julu 1993. bili zatočeni i muškarci, a među njima su bili mještani Pješivac-Grede, te je tokom 10-ak dana u školi držano oko 3.000 Bošnjaka s područja Stoca, uključujući dojenčad, djecu i starije osobe.

(para. 1936. Prlić i ostali, tom II, str. 520–521)

Nakon što ih je desetak dana držao zatvorene u osnovnoj školi u Aladinićima/Crnićima, HVO je stanovnike sela Pješivac-Greda vratio u Pješivac-Gredu, smjestivši 250 osoba u jednu kuću, a druge ljude, njih gotovo 1.000, u preostali dio sela, odnosno po 13 porodica po kući. Stanovnici Pješivac-Grede su 2. augusta 1993. odvezeni do Bune i natjerani da pješače prema Blagaju, prilikom čega im je pucano iznad glava.

(para. 1940-1941. Prlić i ostali, tom II, str. 522)

U vrijeme kada su vršena hapšenja u selu, nije bilo oružanih sukoba, dok su pripadnici HVO-a krali imovinu stanovništva.

(para. 1943-1946. Prlić i ostali, tom II, str. 522–523)

Početom augusta 1993., drugi talas žena, djece i starijih osoba iz općine Stolac stigao je u školu u Aladinićima/Crnićima iz drugih zatočeničkih centara HVO-a, među kojima iz fabrike TGA i “Koštane bolnice”, kao i iz grada Stoca.

(para. 1980. Prlić i ostali, tom II, str. 530)

Zatočenici koji su u školu stigli 4. augusta 1993. ostali su tu približno do 14. augusta 1993., kada su premješteni u Vaspitno-popravni dom  (VPD).

(para. 1980. Prlić i ostali, tom II, str. 530)

HVO je, također, zatočio žene, djecu i starije osobe u fabriku TGA.

(para. 1990-1991. Prlić i ostali, tom II, str. 532)

HVO je od augusta do novembra 1993. u VPD-u zatočavao žene, djecu i starije osobe, Bošnjake iz Stoca, od kojih su neki dovedeni iz škole u Aladinićima/Crnićima.

(para. 1992. Prlić i ostali, tom II, str. 533)

HVO je u više talasa raselio žene, djecu i starije osobe prema Blagaju.

(para. 2001. Prlić i ostali, tom II, str. 534)

“Koštanu bolnicu” je u maju 1993. HVO rekvirirao i bolesnike vojnim kamionima premjestio iz bolnice u kasarnu u Grabovini, u Čapljini, u kojoj su bolesnici bili zatočeni bez medicinske njege.

(para. 2008. Prlić i ostali, tom II, str. 536)

Bošnjaci koje je HVO uhapsio u općini Stolac bili su zatočeni u “Koštanoj bolnici” u periodu između maja i oktobra 1993., a među njima su bili Bošnjaci pripadnici HVO-a i ABiH, kao i muškarci koji nisu pripadali nijednim oružanim snagama .

(para. 2012. Prlić i ostali, tom II, str. 537–538)

Između juna i oktobra 1993., HVO je zatočenike iz “Koštane bolnice” odveo u druge zatočeničke centre HVO-a, kao što su zatvori u Gabeli i Dretelju.

(para. 2012. Prlić i ostali, tom II, str. 537–538

Dvojica zatočenika u “Koštanoj bolnici” početkom augusta 1993. preminula su usljed povreda nakon premlaćivanja, dok je jedan zatočenik preminuo u “Dretelju” od povreda koje su mu nanesene u bolnici.

(para. 2015-2016. Prlić i ostali, tom II, str. 538–539)

Krajem septembra je od zadobijenih povreda usljed premlaćivanja preminuo još jedan zatočenik, dok je drugi, također pretučen u “Koštanoj bolnici”, ubrzo prebačen u zatvor u Gabeli, gdje je preminuo.

(para. 2017-2018. Prlić i ostali, tom II, str. 539–540)

Dok su se nalazili u “Koštanoj bolnici”, brojni zatočenici su bili podvrgavani premlaćivanju, uključujući štapovima, kundacima pušaka, opasačima, nogama stolica, šakama, gumenim palicama, i zlostavljanju na druge načine, uključujući i podvrgavanje elektrošokovima.

(para. 2017, 2020-2032. Prlić i ostali, tom II, str. 539, 540–543)

Sredinom jula 1993.zapaljena je Sultan Selimova džamija u Stocu. Tri stare džamije u Stocu razorene su krajem jula ili početkom augusta 1993. godine. 

(para. 1953, 1967. Prlić i ostali, tom II, str. 524, 527)

Stambeni objekti koji su pripadali stanovnicima Stoca bošnjačke nacionalnosti razoreni su početkom augusta 1993 .

(para. 1968-1969. Prlić i ostali, tom II, str. 528. Prlić i ostali, tom II)

Tokom jula i augusta 1993. je veći broj muškaraca bošnjačke nacionalnosti uhapšen od strane pripadnika HVO-a i zatvoren u “Koštanu bolnicu”, a neki su prebacivani u logore “Dretelj” i “Gabela”.

(para. 243., 251., 258. Mile Pažin i Vide Krešić, str. 64., 66-68.)

Muškarac bošnjačke nacionalnosti je od strane pripadnika HVO-a pretučen i povrijeđen nožem u Kaplan Mahali.

(para. 194-210. Mile Pažin i Vide Krešić, str. 4., 53-56.)

Civili bošnjačke nacionalnosti su držani u neuslovnim prostorijama u zatočeničkim objektima HVO-a u Osnovnoj školi “Branko Šotra” u Crnićima, Đulićima i Kaplan Mahali, te VP Domu u Stocu.

(para. 324., 327. Mile Pažin i Vide Krešić, str. 83., 84.)

Žene i djeca su odvezeni do teritorije pod kontrolom Armije RBiH.

(para. 330. Mile Pažin i Vide Krešić, str. 85.)

Bošnjačko stanovništvo, koje se na području općine Stolac nije moglo slobodno kretati i krilo se po kućama, prisilno je odvođeno od svojih domova i “smještano” u “Koštanu bolnicu”, a kasnije u “Dretelj” kod Čapljine.

(M. R. – presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, str. 12.)

“Koštana bolnica” je pretvorena u zatvor, čije upravljanje je bilo u nadležnosti HVO-a, gdje su dovodili civile bošnjačke nacionalnosti.

(M. R.– presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, str. 13.)

Krajem jula i početkom augusta 1993. su od strane pripadnika HVO-a fizički zlostavljani i premlaćivani zatočenici u “Koštanoj bolnici”.

(M. R.– presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, str. 3-4., 15-17., 23-27., 29-30.)

Maltretiranja zatočenih u “Koštanoj bolnici” su se nastavila krajem septembra i početkom oktobra 1993.

(Niko Obradović, str. 1-2., 11-13.)

Neki od zatočenika u “Koštanoj bolnici” su mučeni strujom.

(P. M. i A. K., str. 5., 18-19., 26.)

Žene bošnjačke nacionalnosti koje su od strane pripadnika HVO-a bile zatvorene u jednoj od kuća, početkom jula 1993. su izvedene i vođene da idu ispred pripadnika HVO-a radi zaštite od pucnjave, kako bi pozivale muškarce Bošnjake da se predaju, nakon čega su opet vraćane u zatvor.

(Drago Palameta, str. 2-3., 12-14.)

Krajem septembra 1993. je jedan od zatočenika, pod prijetnjom za život, izveden iz “Koštane bolnice” da traži one što su se krili u šumi.

(Drago Palameta, str. 3., 14-15.)

Civili su premlaćivani od strane pripadnika HVO-a u augustu 1993. u krugu Željezare, gdje je bio sabirni centar zatočenih civila bošnjačke nacionalnosti.

(Niko Obradović, str. 1-2., 9-10.)

Bošnjačko stanovništvo, koje se na području općine Stolac nije moglo slobodno kretati i krilo se po kućama, prisilno je odvođeno od svojih domova i “smještano” u “Koštanu bolnicu”, a kasnije u “Dretelj” kod Čapljine.

(Draženko Vidić, str. 25.), (Drago Palameta, str. 9-10.)

Krajem jula i početkom augusta 1993. su od strane pripadnika HVO-a fizički zlostavljani i premlaćivani zatočenici u “Koštanoj bolnici”.

(Draženko Vidić, str. 1-3., 7-10., 16.), (P. M. i A. K., str. 4-9., 19-23., 27-31.)

Na području Stoca je od početka maja 1992. pa u narednih nekoliko mjeseci postojao širok i sistematičan napad Hrvatskih obrambenih snaga usmjeren protiv srpskog civilnog stanovništva, koje je hapšeno i zatvarano u logor “Dretelj” kod Čapljine.

(para. 177., 424. Ivan Zelenika i ostali, str. 56., 114.)