Jajce

Krajem 1991. godine na području općine Jajce počela je prva mobilizacija, kada su pripadnici Teritorijalne odbrane pozivani da zaduže uniforme i naoružanje zbog rata u Hrvatskoj, a što su Bošnjaci odbijali učiniti. To je bio jedan od razloga zašto su se razdvojile zajedničke straže, te su počela prva otvaranja vatre na kuće u kojima su živjele bošnjačke porodice. Oružana dejstva u selima Ljoljići i Čerkazovići počela su u martu 1992. godine.

(para. 49. drugostepena presuda Pekez i ostali, str. 18-19.)

Najmanje 23 civila bošnjačke nacionalnosti, među kojima su žene, djeca i starci, ubijena su početkom septembra 1992., dok je četvero ranjeno na lokalitetu Tisovac.

(Zoran Marić, str. 1-2.), (para. 143., 148. drugostepena presuda Pekez i ostali, str. 2-3., 38., 39.), (Pekez i ostali, str. 22.)

Stradali su bili iz sela Čerkazovići i Ljoljići koji su se prethodno svakog dana morali javljati na prozivku policiji. Prije ubistva su uz prijetnju oružjem izvedeni iz svojih kuća.

(para. 40-41. drugostepena presuda Pekez i ostali, str. 16.), (Zoran Marić, str. 1-2.)

Prije ubistva i ranjavanja, od civila su oduzete dragocjenosti koje su imali kod sebe.

(para. 123., 126., 128. drugostepena presuda Pekez i ostali, str. 2-3., 33-34, 35.), (Zoran Marić, str. 1-2.)

Sredinom juna 1992. su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) zarobili grupu policajaca iz Mrkonjić-Grada u rejonu Barevo, selo Liskavac, te je tom prilikom jedan od zarobljenih ubijen hicima iz vatrenog oružja, a drugi, koji je bio ranjen, usmrćen tokom sprovođenja u Jajce.

(J. L., str. 3., 27-31.)

Zarobljeni policajci iz Mrkonjić-Grada su od sredine juna do kraja augusta 1992. držani zatočeni u prostorijama Stanice javne bezbjednosti u Jajcu, te su zlostavljani i mučeni u više navrata od strane pripadnika HVO-a.

(J. L., str. 3-4., 31-33.)