Novi Travnik

Konvoj sa humanitarnom pomoći, poznatiji kao “tuzlanski konvoj“, koji se sastojao se od nekoliko stotina kamiona, 4. juna 1993. je zaustavljen na barikadi u Rankovićima, sjeverno od Novog Travnika, te je tom prilikom ubijeno osam vozača iz vatrenog oružja, vozila su odvezena, a konvoj su opljačkali civili i vojnici HVO-a. Dok su branili konvoj, vojnici britanskog bataljona UN-a (Britbat) pucali su na vojnike HVO-a i ubili dvojicu. Konvoj je zatim ponovno zaustavila gomila na kontrolnom punktu Dubravica u blizini Viteza. U međuvremenu su odvezeni mnogi od kamiona, od kojih sedam u školu u Dubravici, a drugi su kasnije pronađeni parkirani u Novom Travniku, Novoj Biloj, Vitezu i Busovači.

(para. 705-708, 715. Koridć i Čerkez, str. 236–237, 239)

Nakon ofanzive snaga ABiH na položaje HVO-a u općini Travnik početkom juna 1993., borbe su, 9. juna 1993., ponovo izbile i u Novom Travniku i trajale su do februara 1994. Linija fronta je išla centrom grada i nije se mnogo pomicala tokom sukoba.

(para. 716, 718. Kordić i Čerkez, str. 240-241)

U junu 1993. je visoka zgrada na liniji fronta, zvana “Stari soliter“, bila poprište teških borbi. 57 ljudi, među njima i 10 žena i 18 djece, tri mjeseca nije moglo nigdje iz zgrade. HVO isprva nije htio dozvoliti da se zgrada evakuiše, te je ljude u Starom soliteru koristio kao sredstvo pritiska u pregovorima, da bi konačno u septembru pristao da se stanari razmijene za hrvatske stanovnike dvaju sela, koja je držala ABiH.

(para. 718, 784. tačka (d). Kordić i Čerkez, str. 241)

U Novom Travniku su Bošnjaci zatvarani u logor “Stojkovići“ u periodu od 18. do 30. juna 1993. Tamo ih je HVO tjerao da kopaju rovove na liniji fronta i da zakopavaju leševe.

(para. 797. Kordić i Čerkez, str. 272)

Tri vojnika ABiH, koji su bili zatvorenici HVO-a, u Novom Travniku su 5. oktobra 1993. natjerani da hodaju ka liniji, dok su na njih okačili mine. Kad su stigli u blizinu položaja ABiH, mine su aktivirane.

(para. 785. tačka (d) Kordić i Čerkez, str. 267)