Kao počinioci zločina u Foči su haškim presudama označeni pripadnici srpskih vojnih, paravojnih i policijskih formacija.
Političko i vojno preuzimanje vlasti u općini Foča započelo je tako što su 8. aprila 1992. srpske snage granatirale grad Foču, a pucanje i granatiranje je bilo usmjereno na naselja s većinskim bošnjačkim stanovništvom, poput Donjeg Polja, ili s miješanim stanovništvom, poput Čohodor Mahale, a zauzimanje grada završilo je do sredine aprila 1992. godine. (para. 18. Zelenović, str. 7–8.) (para. 20. Krnojelac, str. 9–10.) (para. 21. Kunarac i ostali, str. 13.) (para. 627. Krajišnik, str. 229.) (para. 855-856. Karadžić, tom I, str. 332–333.)
Napad je trajao šest ili sedam dana i završio je do sredine aprila, kada je Foča pala u ruke Srba, a tom prilikom je ranjen veoma veliki broj civila, većinom Bošnjaka, a mnogi od njih su počeli da bježe. (para. 20-21. Krnojelac, str. 9–10.) (para. 627. Krajišnik, str. 229.) (para. 855. Karadžić, tom I, str. 332–333.)
Bošnjačko i drugo nesrpsko stanovništvo je sistematski kupljeno u racijama, prema civilima se često okrutno postupalo, premlaćivani su i ponekad ubijani. (para. 19. Zelenović, str. 8.) (para. 628. Krajišnik, str. 229-230.)
Muškarci i žene razdvajani su i prebacivani u razne zatočeničke objekte, kao što su školski i društveni objekti i fočanski zatvor, gdje su bili izloženi ponižavajućem i degradirajućem postupanju. (para. 19. Zelenović, str. 8.)
Srpski vojnici su palili bošnjačke kuće tokom borbi za kontrolu nad gradom te je spaljeno Donje Polje, naselje u Šukovcu, bošnjačke kuće u Kamerici i Granovskom Sokaku, stara gradska četvrt Prijeka Čaršija, dok su kasnije zapaljene bošnjačke kuće koje nisu uništene u granatiranju. (para. 31. Krnojelac, str. 13–14.) (para. 857. Karadžić, tom I, str. 333-334.)
Napadi na okolna sela – većina njih su bila nebranjena i u njima nije bilo vojnih ciljeva – trajali su do juna/jula 1992. godine. (para. 18. Zelenović, str. 7–8.) (para. 22-23. Krnojelac, str. 10–11.) (para. 861. Karadžić, tom I, str. 335–336.) (para. 704. Mladić, tom I, str. 362.)
Selo Brod napadnuto je 20. aprila 1992. godine. (para. 24. Krnojelac, str. 11.) (para. 633. Krajišnik, str. 231.) (para. 859. Karadžić, tom I, str. 335.)
Srpske snage su zapalile bošnjačka sela u okolici Miljevine, uhapsile muškarce, bošnjačke civile. (para. 24. Krnojelac, str. 11.)
Zapaljene su kuće Bošnjaka u Filipovićima i Pauncima 25. ili 26. aprila 1992. godine. (para. 25. Krnojelac, str. 11.) (para. 633. Krajišnik, str. 231.)
U skladištu u Filipovićima je izdvojeno devet muškaraca i sedam njih je usmrćeno iz vatrenog oružja. ((para. 632. Krajišnik, str. 231.)
Srpski vojnici su oko 28. aprila 1992. napali Ustikolinu i zapalili kuće Bošnjaka, a odatle su nastavili da napadaju i razaraju bošnjačka sela uz lijevu obalu Drine, nizvodno od Ošanice, dok se stanovništvo razbježalo ili poginulo. (para. 25. Krnojelac, str. 11–12.) (para. 634. Krajišnik, str. 231.) (para. 859. Karadžić, tom I, str. 335.)
Sredinom juna 1992. godine oko 27 civila bošnjačke nacionalnosti, većinom žena i djece, ubijeno je u etnički miješanom naselju Čohodor Mahala. (para. 35. Krnojelac, str. 15.) (para. 636. Krajišnik, str. 232.)
Selo Jeleč u blizini Miljevine su srpske snage granatirale, napale pješadijom, a zatim zauzele početkom maja, dok su stanovnici koji su ostali u svojim kućama poginuli, a drugi muškarci mještani ovog sela su uhvaćeni i zatočeni u kasarnama u Kalinoviku i Bileći, a zatim prebačeni u KP dom u Foči. (para. 24. Krnojelac, str. 11.) (para. 635. Krajišnik, str. 231-232.) (para. 868-869. Karadžić, tom I, str. 338–339.)
Od 154 muškaraca iz sela Trnovača koji su 22. juna 1992. odvedeni na most na Drini u dijelu Foče koji se zove Brod, njih 14 je na toj lokaciji i ubijeno. (para. 637. Krajišnik, str. 232.)
Dva dana kasnije su lokalni Srbi odveli više žena iz tog sela u motel “Bukovica”, dok su ostale kasnije prebačene u srednju školu. (para. 637. Krajišnik, str. 232.) (para. 671., Mladić, tom I, str. 347.)
Konstatirano je da su 26. juna 1992., autobusom i policijskim kolima, žene zatočene u motelu “Bukovica” odvezene u Novi Pazar u Srbiji. (para. 721. Mladić, tom I, str. 371.)
Početkom, odnosno 3. jula 1992. oko 60 bošnjačkih žena, djece i starijih muškaraca iz Trošnja i Mješaje uhapšeno je i odvedeno u privremeni zatočenički objekat zvani “Buk Bijela”, gdje je konstatirano višestruko silovanje jedne od zatočenih žena, a silovana je i maloljetnica. (para. 21-23. Zelenović, str. 8–9.) (para. 589. Kunarac i ostali, str. 193.) (para. 638. Krajišnik, str. 232–233.) (para. 672-673. Mladić, tom I, str. 347-348.)
U napadu na Trošanj poginula su tri seljanina, a pošto je uhvaćena grupa od njih 50, premlaćeno je i ubijeno još sedam mještana muškog spola, koji su prethodno odvojeni od žena. (para. 26. Krnojelac, str. 12.) (para. 586. Kunarac i ostali, str. 193.) (para. 638. Krajišnik, str. 232–233.) (para. 872. Karadžić, tom I, str. 339–340. ) (para. 607. Mladić, tom I, str. 315.)
Tri starice su početkom proljeća 1993. godine ubijene u Foči. (para. 632. Mladić, tom I, str. 326.)
Utvrđeno je da su u periodu od 10. aprila 1992. do početka juna 1992. u cijeloj Foči i njenoj okolici sprovedena masovna hapšenja muškaraca, nesrpskih civila, uglavnom Bošnjaka. (para. 116. Krnojelac, str. 53.) (para. 639. Krajišnik, str. 233.) (para. 862. Karadžić, tom I, str. 336.)
Srpske vlasti su 1992. godine civile pretežno bošnjačke nacionalnosti držale zatočene u više od 20 zatočeničkih centara* u Foči. (para.628, 637, 638, 640, 641, 648. Krajišnik, str. 230, , 232, 233, 234, 237.)
*magacin u Livadama, KP dom, bolnica u Foči, Policijska stanica u Miljevini, “Brioni”, kuća Slobodana Matovića, kaznionica u Velečevu, Osnovna škola “Brod na Drini”, vojno skladište u Čohodor Mahali, kuća u Trnovači, kuća Muniba Hodžića, Presjeka kod Ustikoline, stan Asima Džanke u mjestu Donde Polje, kuće u selu Điđevo. Karamanova kuća u Miljevini, zgrada „Lepa Brena“ u Foči, kuća u blizini hotela Zelengora, sportska dvorana Partizan, srednjoškolski centar u Foči, Buk Bijela, Bukovica
Između 14. i 17. aprila 1992. godine bošnjački civili iz drugih dijelova Foče uhapšeni su i zatočeni u vojnim magacinima Teritorijalne odbrane u Livadama. (para. 38. Krnojelac, str. 15.) (para. 628. Krajišnik, str. 229–230.) (para. 876, 879. Karadžić, tom I, str. 340–341.)
Svi muškarci zatočeni u Livadama, kojih je u hangarima bilo približno 80 do 100, 17. aprila su prebačeni u KP dom, koji je prije sukoba služio kao zatvor. (para. 40. Krnojelac, str. 16.) (para. 876., 878 Karadžić, tom I, str. 340-341.)
U KP dom zatočenici su dovedeni iz zatvora Velečevo krajem aprila 1992. godine. (para. 881. Karadžić, tom I, str. 342.)
Grupa od približno 20 Bošnjaka koji su pobjegli iz Foče uhapšena je u Crnoj Gori i u maju 1992. su sprovedeni u KP dom, a nekoliko dana kasnije u taj objekt je dovedeno još civila, iz ovog grada i okolnih sela. (para. 881. Karadžić, tom I, str. 342.)
Stotine muškaraca Bošnjaka, kao i još nekoliko drugih nesrpskih civila, zatočeno je u KP domu a da nisu optuženi ni za kakvo krivično djelo, a od prestanka borbi pa do kraja 1994. u svakom momentu je bilo nekoliko stotina muškaraca, koji su tamo bili zatočeni u vremenskom rasponu od četiri mjeseca do više od dvije i po godine. (para. 41. Krnojelac, str. 16.) (para. 26. Kunarac i ostali, str. 161.) (para. 642. Krajišnik, str. 234-235.) (para. 883. Karadžić, tom I, str. 343–344.) (para. 635. Mladić, tom I, str. 329-330.)
Mnogi zatočenici su podvrgavani premlaćivanju i drugim oblicima zlostavljanja. (para. 46. Krnojelac, str. 17.) (para. 647. Krajišnik, str. 236.) (para. 899-900. Karadžić, tom I, str. 353.)
Zatočenici su namjerno bili smješteni u skučenim uslovima, a u samicama, koje su bile zamišljene za po jednu osobu, bilo je natrpano do 18 ljudi odjednom. (para. 135. Krnojelac, str. 61.) (para. 641. Mladić, tom I, str. 333.) (para. 646. Krajišnik, str. 236.)
Stražari KP doma, vojnici ili policajci redovito su izvodili zatočenike iz njihovih soba ili samica radi ispitivanja te su mnogi od njih bili premlaćeni ili na drugi način zlostavljani. (para. 238. Krnojelac, str. 90.) (para. 900. Karadžić, tom I, str. 353-355.) (para. 609. Mladić, tom I, str. 317.) (para. 647. Krajišnik, str. 236.)
U premlaćivanju zatočenih učestvovale su dvije kategorije lica – stražari KP doma i ljudi izvana. (para. 317. Krnojelac, str. 115.) (para. 647. Krajišnik, str. 236.)
Utvrđeno je da je više od 200 zatočenika ubijeno u KP domu ili nakon izvođenja iz zatvora, ili umrlo od premlaćivanja, odnosno da je tokom juna i jula 1992. ubijeno najmanje 36 ljudi, a sredinom septembra 1992. iz ovog objekta je odvedeno i ubijeno još 35 zatočenih, dok je 60-ak tijela zatočenika pronađeno u grobnici na planini Maluši. (para. 647. Krajišnik, str. 236-237.) (para. 910-911. Karadžić, tom I, str. 360.) (para. 610, 624, 626-628. Mladić, tom I, str. 317, 324–325.) (para. 339. Krnojelac, str. 124–126.) Ubistva su izvršili pripadnici vojske koji su dolazili izvana u KP dom i stražari KP doma, zaposlenici Ministarstva pravde i pripadnici VRS-a (para. 626. Mladić, tom I, str. 324-325.)
Početkom augusta 1992. prozvano je oko 25 zatočenih Bošnjaka, koji su uz policijsku pratnju odvezeni u selo Ratine, pokraj Jeleča, gdje su bili podvrgnuti teškom zlostavljanju, i svi osim jednog su ustrijeljeni. (para. 663. Krajišnik, str. 242–243.)
Dio zatočenika su iz KP doma odvodili na prisilni rad. (para. 647. Krajišnik, str. 236.) (para. 902-903. Karadžić, tom I, str. 355-356.) (para. 708, Mladić, tom I, str. 363–364.)
Oko 20 mlađih muškaraca koji su krajem augusta 1992. odvedeni na razmjenu, niko više nikad nije vidio. (para. 650. Krajišnik, str. 238.)
Posljednji zatočenici pušteni su iz ovog zatočeničkog objekta u oktobru 1994. godine. (para. 888. Karadžić, tom I, str. 347–348.)
Između 3. i 13. jula 1992., grupa žena, djece i starijih muškaraca koji su bili zatočeni u “Buk Bijeloj”, u kojoj su žene i silovane, premještena je i zatočena zajedno s drugim osobama u dvije učionice u gimnaziji / srednjoškolskom centru* u Foči, gdje su u druge učinioce odvođene i silovane žene i djevojke. (para. 21-23. Zelenović, str. 8-9.) (para. 39. Krnojelac, str. 16.) (para. 36., 786. Kunarac i ostali, str. 20, 233.) (str. 231–232. Krajišnik) (para. 913. Karadžić, tom I, str. 360–361.) (para. 673., 688 Mladić, tom I, str. 348, 354..)
*u nekim presudama se koristi termin “srednja škola”, u nekim “gimnazija”
U julu 1992., u tri navrata, žene su iz gimnazije odvođene u stanove u Foči i kuću u Gornjem Polju i silovane. (para. 24. Zelenović, str. 10. ) (para. 916-917. Karadžić, tom I, str. 361-362.) (para. 688, 690. Mladić, tom I, str. 354-356.) (para. 574-575. Kunarac i ostali, str. 190.)
Pritvorenici iz fočanske gimnazije su 13. jula 1992. premješteni u sportsku dvoranu “Partizan”, gdje su bili pritvoreni do 13. augusta 1992., nakon čega je većina pritvorenika deportirana u Crnu Goru. (para. 26. Zelenović, str.10.) (para. 916. Karadžić, tom I, str. 361–362.)
Boravak civila iz fočanskih sela u dvorani su karakterizirali nečovječno postupanje te fizičko i psihičko mučenje, uključujući seksualno zlostavljanje. (para. 26. Zelenović, str. 10.) (para. 39. Krnojelac, str. 16.) (para. 915-917. Karadžić, tom I, str. 361-362.) (para. 676-677. Mladić, tom I, str. 349.) (para. 574-575. Kunarac i ostali, str. 190.)
Djevojke iz dvorane su od sredine jula odvođene u stanove po Foči i silovane. (para. 574-575. Kunarac i ostali, str. 190.) (para. 640-641. Krajišnik, str. 233-234.) (para. 921. Karadžić, tom I, str. 363.)
Početkom augusta, neke žene su odvedene iz “Partizana” i pritvorene u jednoj kući u blizini hotela “Miljevina”, poznatoj kao “Karamanova kuća”, gdje su silovane, a odakle su od oktobra 1992. odvođene u druge kuće i stanove i seksualno zlostavljane. (para. 27. Zelenović, str. 10–11.) (para. 41. Kunarac i ostali, str. 22.) (para. 641. Krajišnik, str. 234.) (para. 921-922. Karadžić, tom I, str. 363-364.) (para. 664. Mladić, tom I, str. 345.)
Neke druge žene i djevojke su u nekoliko navrata iz “Partizana” dovođene u kuću u Ulici Osmana Đikića na broju 16 radi seksualnog zlostavljanja. ((para. 40. Kunarac i ostali, str. 22.) (para. 919-920. Karadžić, tom I, str. 363.) (para. 684. Mladić, tom I, str. 352–353.)
Žene su također početkom augusta 1992. odveđene u napuštenu kuću u Trnovačama i silovane. (para. 43. Kunarac i ostali, str. 23.) (para. 922. Karadžić, tom I, str. 363-364.) (para. 665. Mladić, tom I, str. 345.)
Nekoliko žena i djevojaka, među kojima je bila tada 12-godišnja djevojčica, krajem oktobra 1992. odvedeno je iz “Karamanove kuće” u stan u stambenoj zgradi poznatoj pod imenom “Lepa Brena”, gdje su provele 20-ak dana i gdje su stalno silovane. (para. 42. Kunarac i ostali, str. 22–23.) (para. 641. Krajišnik, str. 234.) (para. 665, 684. Mladić, tom I, str. 345, 352–353.)
Dvije žene su sredinom novembra odvedene u jednu kuću u blizini hotela “Zelengora”, gdje su ostale 20 dana i u tom periodu ih je stalno silovala grupa vojnika. (para. 42. Kunarac i ostali, str. 22–23.) ((para. 641. Krajišnik, str. 234.)
Neke djevojke, koje su držane po stanovima, u februaru 1993. prodane za po nekoliko stotina njemačkih maraka. (para. 756, 779-780. Kunarac i ostali, str. 227, 231.)
Kuće poznate kao “Planika” i “Šandal” srpska vojska je koristila kao privremene zatočeničke centre. (para. 29. Krnojelac, str. 12-13.) (para. 629. Krajišnik, str. 230.)
Nekoliko džamija u gradu i u općini Foča je spaljeno ili na drugi način razoreno, a među njima su bili i objekti pod zaštitom UNESCO-a. (para. 33. Krnojelac, str. 14.) (para. 631. Krajišnik, str. 231.) (para. 928. Karadžić, tom I, str. 366.) (para. 701-703. Mladić, tom I, str. 361.)
Autobusi koji su odvozili civile organizirani su u maju 1992., dok su oko 13. augusta 1992. žene i djeca odvedeni u Rožaje u Crnoj Gori. Dana 23. oktobra 1992. godine, grupa žena i djece koji su mjesec dana bili zatočeni u sportskoj dvorani “Partizan”, deportirani su autobusom u Goražde, da bi potkraj 1994. godine bili razmijenjeni i posljednji zatočenici Bošnjaci koji su još bili u KP domu. (para. 49. Krnojelac, str.18.) (para. 649-650. Krajišnik, str. 237–238.) (para. 931, 933-934. Karadžić, tom I, str. 367-368.) (para. 724. Mladić, tom I, str. 371.)
Mnogi Bošnjaci otišli su iz te opštine iz straha za svoju bezbjednost, a prethodno su morali prepisati svoju imovinu na republiku bosanskih Srba (para. 653. Krajišnik, str. 239.)
Kad je 1995. godine završio rat, u Foči praktično više nije bilo Bošnjaka, odnosno Foča je bila gotovo isključivo srpski grad. Foča je nakon sukoba preimenovana u “Srbinje”, dakle “srpski grad”. (para. 49. Krnojelac, str. 18.) (para. 47. Kunarac i ostali, str. 25.) (para. 651. Krajišnik, str. 238.) (para. 933. Karadžić, tom I, str. 368.)