Hadžići

Pokreni video

Među počiniocima zločina na području opštine Hadžići su navedene jedinice VRS-a, JNA, MUP-a i paravojne formacije. 

Srpske snage su preuzele vlast u Hadžićima i dijelovima ove opštine uz pomoć JNA te su protjerale najveći dio nesrpskog stanovništva u maju 1992., dok su u 13 zatočeničkih objekata* držali civile pretežno muslimanske i hrvatske nacionalnosti u nehumanim uslovima, te ih zlostavljali seksualno i na druge načine. (str. 206, Krajišnik)

*između ostalog, Srednjoškolski centar (SŠC), garaže, zgrada TO-a, podrum hotela, zatvor u Tarčinu,  kasarna “Žunovnica”, zgrada socijalnog, kasarna “Blažuj”, baraka preduzeća “Vranica”, garaža zgrade Skupštine opštine Hadžići, fabrika kod Hadžića i Osnovna škola u Hadžićima

Muslimani i Hrvati su u više zatočeničkih centara silovani ili seksualno zlostavljani. (str. 289, Krajišnik)

U periodu od 20. maja barem do kraja juna 1992., pripadnici srpskih snaga zatočili su 50-ak Muslimana, među kojima su bili i neki civili i dvije žene, u garaži ispod zgrade Skupštine opštine Hadžići te ih tom prilikom prisilili na rad. (str. 831, Karadžić tom 2)

Muslimani, uključujući žene i djecu, zatočeni u Kulturno-sportskom centru u Hadžićima, u periodu najkasnije od 25. maja do približno 18. septembra 1992., bili su premlaćivani i seksualno zlostavljani od pripadnika paravojnih formacija*, a nakon što su žene i djeca pušteni, muškarci su primoravani na kopanje rovova. (str. 837, Karadžić tom 2)

Ostali zatočenici ostali su u garaži zgrade Skupštine opštine do 22. juna, 5 kad su prebačeni u kasarnu “Slaviša Čiča” u Lukavici. (str. 830, Krajišnik tom 2)

Srpske snage su u selo Musići ušle u maju 1992., uhapsile 14 muškaraca i odveli ih u zgradu osnovne škole u Hadžićima, potom do garaže u zgradi Skupštine opštine, odakle je dio svih zatočenika prebačen u KSC Hadžići krajem maja, a dio u kasarnu “Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici. (str. 828, Karadžić tom 2) i (str. 830, Krajišnik tom 2)

Dvije grupe muškaraca zatočenih u Kulturno-sportskom centru bile su prisiljene da odu i premještene su iz opštine oko 22. juna 1992., odnosno 23. oktobra 1992. (str. 839, Karadžić tom 2)