Počinioci zločina na području Ljubuškog su bili pripadnici vojnih formacija Hrvatskog vijeća obrane.
Nakon popisivanja a zatim i razoružavanja Bošnjaka iz općine Ljubuški u maju 1993., te nakon što je ograničio slobodu kretanja na području općine muškarcima u dobi od 18 do 60 godina, HVO* je odlučio da 14. i 15. augusta 1993. izvrši hapšenje svih muškaraca u općini. (str. 507. Prlić i ostali, tom II)
*Hrvatsko vijeće obrane
HVO je nakon hapšenja organizirao oslobađanje zatočenih na raznim mjestima, pod uslovom da donesu garanciju da će u roku od 24 sata napustiti teritoriju općine, s cijelom svojom porodicom. (str. 507. Prlić i ostali, tom II)
Konstatirano je da su od 14. augusta 1993. muškarci Bošnjaci na području općine obaviješteni da se moraju javiti u Zatvor u Ljubuškom, a istog dana je gotovo 300 zatočenika iz ovog objekta premješteno na “Heliodrom”, (str. 481–482. Prlić i ostali)
Pored toga, konstatirano je da su 15. augusta 1993. muškarci Bošnjaci iz sela Gradska, udaljenog pet kilometara od Ljubuškog, uhapšeni i zatočeni u Zatvoru. (str. 482. Prlić i ostali, tom II)
Zatvor u Ljubuškom nalazio se u zgradi policijske stanice koja je imala dva dijela: glavnu zgradu, u kojoj su se obavljala ispitivanja zatočenika, i dio u kojem su se nalazile ćelije. (str. 483. Prlić i ostali, tom II)
Zatvor u Ljubuškom počeo je da prima prve bošnjačke zatvorenike početkom 1993., najprije u manjem, a zatim u sve većem broju. (str. 486. Prlić i ostali, tom II)
U danima nakon 9. maja 1993. zatočeni su Bošnjaci, uglavnom pripadnici ABiH, koji su stigli iz Mostara, a među njima su bili uhapšeni u zgradi “Vranica”. (str. 488. Prlić i ostali, tom II)
Krajem maja 1993. u Zatvor u Ljubuškom su ponovo stigli mnogi zatočenici, tako da je njihov broj premašio prihvatni kapacitet objekta, koji je mogao primiti oko stotinu zatočenika. (str. 489. Prlić i ostali, tom II)
Zatočenici su iz raznih zatočeničkih centara i mjesta zatočenja prebacivani u Zatvor u Ljubuškom. (str. 162. Naletilić i Martinović) (str. 487. Prlić i ostali, tom II)
U novembru 1993. broj zatočenika u Zatvoru u Ljubuškom varirao je od najmanje 29 do 147 zatočenika. (str. 490. Prlić i ostali, tom II)
Zatvorenici u ovom objektu su teško premlaćivani i zlostavljani, između ostalog elektrošokerima. (str. 162–165. Naletilić i Martinović) (str. 499. Prlić i ostali, tom II)
Zatočenici su iz Zatvora odvođeni kako bi bili korišteni kao radna snaga pri izvođenju građevinskih radova i čišćenja. (str. 248. Naletilić i Martinović) (str. 497. Prlić i ostali, tom II)
Osim toga, vođeni su na radove na prvoj liniji, između ostalog na frontu u Gornjem Vakufu, a dešavalo se da tom prilikom neki od njih budu ranjeni. (str. 498. Prlić i ostali, tom II)
Premlaćivanja zatvorenika su se dešavala dok su izvodili radove. (str. 501. Prlić i ostali, tom II)
Zatvor je bio pretrpan, ponekad je broj zatočenika bio tri puta veći od utvrđenog prihvatnog kapaciteta zatvora. (str. 507–508. Prlić i ostali, tom II)
Konstatirano je da su od maja 1993. do marta 1994. zatočenici iz Zatvora redovno premještani na “Heliodrom” i u Zatvor u Dretelju. (str. 507–508. Prlić i ostali, tom II)
Posljednji zatočenici iz Zatvora u Ljubuškom premješteni su na “Heliodrom” 21. marta 1994. i oslobođeni 29. marta 1994., nakon razmjene zarobljenika između HVO-a i ABiH*. (str. 491. Prlić i ostali, tom II)
*Armije BiH
Logor “Vitina-Otok” u Ljubuškom je počeo funkcionirati oko 6. jula 1993. (str. 502. Prlić i ostali, tom II)
Konstatirano je da je 6. jula 1993. oko 430 Bošnjaka u dobi od 20 do 60 godina, među kojima su bili i civili i vojnici iz srednje Bosne, dovedeno u logor “Vitina-Otok”, kao i da je 10. augusta 1993. godine 100 zatočenika iz ovog objekta premješteno u školu u Sutini, u općini Posušje. (str. 503. Prlić i ostali, tom II)
Zatočenici u logoru “Vitina-Otok” morali su graditi bunkere, kopati rovove i raditi na poljima ili u fabrikama u okolini Ljubuškog. (str. 504. Prlić i ostali, tom II)
Tokom prve polovine augusta 1993. neki zatočenici su premješteni u općine Posušje i Mostar, a krajem istog mjeseca neki zatočenici iz logora “Vitina-Otok” su oslobođeni, uz uslov da napuste teritoriju i preko Hrvatske odu u treće zemlje, dok su ostali zatočenici premješteni na “Heliodrom”. (str. 508. Prlić i ostali, tom II)