Rogatica

Pokreni video

Među počiniocima zločina u Rogatici su označeni srpska vojska, policija i pripadnici paravojnih formacija. 

Od marta 1992. godine naoružani lokalni Srbi i pripadnici JNA*, uključujući Užički korpus JNA i paravojnu jedinicu, pljačkali su, šikanirali i zlostavljali Bošnjake na rogatičkom području. (para. 676. Krajišnik, str. 246.)

*Jugoslovenska narodna armija

Krajem marta 1992., iz grada Rogatice je otišla većina stanovnika srpske nacionalnosti, a po njihovom odlasku, radi provokacije, otvorena je vatra iz pušaka i protivavionskih mitraljeza postavljenih u selima Plješevica i Krnčići. (para. 677. Krajišnik, str. 246.)

Područje Živaljevine je u noći između 12. i 13. maja 1992. granatirano iz sela Plješevica i Seljani. (para. 678. Krajišnik, str. 247.)

Srpske snage, počevši od 22. maja, granatirale su približno sedam dana, a na kraju i zauzele grad Rogaticu i okolna sela, a Bošnjacima su naredili da se okupe na centralnom gradskom trgu, tražili da potpišu izjavu o lojalnosti, predaju se i presele u srednju školu “Veljko Vlahović”, prijeteći da će ih ubiti ako to ne učine. (para. 678. Krajišnik, str. 247.) (para. 967, 982, 984. Karadžić, tom I, str. 385, 391-392.)

Pripadnici srpske policije i drugi ljudi u maslinastosivim uniformama su sve one koji nisu postupili po naređenju da odu u srednju školu, istjerali iz njihovih domova, potom razdvojili muškarce od žena, i muškarce pretukli. (para. 678. Krajišnik, str. 247.) (para. 985. Karadžić, tom I, str. 392.)

U danima poslije početnog napada na Rogaticu, srpske snage su ušle u grad i išle od ulice do ulice, otvarale vatru na džamije, kuće i podrume u kojima su se Bošnjaci krili. (para. 970. Karadžić, tom I, str. 386–387.)

Krajem maja napadnuta su mnoga bošnjačka sela u općini Rogatica: Mađer, Kovalj, Vragolovi, Kopljevići, Orahovo, Šljedovići i Čubrići. Poslije tih napada Bošnjaci su iz straha krenuli da napuštaju svoja sela, a neki od njih su pobjegli u Žepu i Koziće. (para. 972. Karadžić, tom I, str. 387–388.)

Oko 7. juna 1992. jedan čovjek je ubijen iz vatrenog oružja na ulici u gradu Rogatici. (para. 1475. Mladić, tom II, str. 772.)

Ukupno 28 Bošnjaka koji su se predali Srbima nakon što je grad Rogatica u maju granatiran, odvedeno je na područje sela Duljevića, gdje su korišteni kao živi štitovi i gdje je 24 njih poginulo. (para. 681. Krajišnik, str. 248.)

Srpske snage su 2. augusta 1992. granatirale sela Kramer Selo, Kozarde, Dobrašinu i Borovsko, što je natjeralo Bošnjake da pobjegnu. (para. 977. Karadžić, tom I, str. 390.)

Lokalni vojnici, bosanski Srbi, početkom augusta nastavili su da ulaze u kuće Bošnjaka i da ih šalju u srednju školu, a sredinom tog mjeseca srpske snage su ušle u selo Mađer, pohapsile stanovnike i odvele ih u zatočeničke objekte, uključujući školu. (para. 985. Karadžić, tom I, str. 392–393.)

14. augusta 1992., ili približno tog datuma, jedna bošnjačka porodica bila zatočena u garaži Novice Andrića i da su srpske snage muške članove te porodice tukle, bole ih nožem i zlostavljale. (para. 1001. Karadžić, tom I, str. 399.)

Srpske vlasti su 1992. godine u Rogatici civile pretežno bošnjačke nacionalnosti držale zatočene u nekoliko zatočeničkih centara*. (para. 678., 680, 683. Krajišnik, str. 247, 248.)

* između ostalog Poljoprivredno dobro “Rogatica” (“Rasadnik”), srednja škola, ergela konja na Borikama i Crkveni dom

Lokalni Srbi su u srednjoj školi zatočili do 1.100 rogatičkih Bošnjaka, koji su i do tri i po mjeseca bili zatočeni u toj srednjoj školi, gdje su ih stražari tukli, silovali i mučili, dok su, u nekoliko prilika od juna do septembra 1992., neke zatočene muškarce izveli i ubili. (para. 679. Krajišnik, str. 247.) (para. 982. Karadžić, tom I, str. 391.) (para. 1489. Mladić, tom II, str. 779.)

Policajci i vojnici koji su čuvali logor gotovo svake noći su izvodili žene i djevojčice, od kojih su najmlađe imale sedam godina, kao i jednog 13-godišnjeg dječaka, i silovali ih, a neke žene su iz škole odvodili u stanove u drugim dijelovima grada, gdje su ih također silovali. (para. 990. Karadžić, str. str. 395–396.)

U srednoj školi je silovan i muškarac. (para. 991. Karadžić, tom I, str. 396.)

Nekim od zatočenika u školi bilo je naređeno da rade, uključujući i kopanje rovova. (para. 992. Karadžić, tom I, str. 396.)

Srpske snage od juna do septembra 1992. ubile više muškaraca izvedenih iz srednje škole “Veljko Vlahović”. (para. 997. Karadžić, tom I, str. 398.) (para. 1453, 1455. Mladić, tom II, str. 761–762.)

Krajem juna 1992., grupu od 200 do 300 ljudi izveli su iz škole, ali su žene i djeca odvojeni od muškaraca, koji su odvedeni u zatočeničke objekte u drugim općinama. (para. 993. Karadžić, tom I, str. 397.)

Početkom augusta 1992. godine, 20-ak Bošnjaka koji su odvojeni od žena i djece u srednjoj školi “Veljko Vlahović” odvedeno je u “Rasadnik”, gdje su zatočeni u dvije prostorije, a sredinom mjeseca je dovedeno još zatočenika iz škole. ((para. 1004-1006. Karadžić, tom I, str. 400-401.) (para. 1503. Mladić, tom II, str. 787.)

Zatočeni muškarci i zatočene žene u “Rasadniku” su bili podvrgavani seksualnom nasilju. (para. 1021. Karadžić, tom I, str. 407.)

Srpske snage su 15. augusta 1992. ubile 24 Bošnjaka, među kojima su četvorica bila maloljetna, koji su odvedeni iz “Rasadnika” na liniju fronta. (para. 1028. Karadžić, tom I, str. 410. ) (para. 1462. Mladić, tom II, str. 766.)

Dva zatočenika u “Rasadniku” je na smrt pretučeno od početka augusta do početka novembra 1992. godine. (para. 1470. Mladić, tom II, str. 769.)

Od decembra 1992. do aprila 1994. još nekoliko zatočenika ubijeno je u “Rasadniku”. (para. 1471. Mladić, tom II, str. 769–770.)

Zatočenicima iz logora “Rasadnik” su izdavana naređenja za radove, poput kopanja rovova, a korišteni su kao živi štit, te su jedne prilike dvojica od njih i ranjena. (para. 1547-1548. Mladić, tom II, str. 804.)

Grupa od 1.500 do 2.000 Bošnjaka otišla je u maju 1992. iz grada Rogatice u selo Vragolovi, gdje je zatekla približno 5.000 do 6.000 izbjeglica, a kada su srpske snage u julu 1992. granatirale Vragolove, 1.500 od tih Bošnjaka pobjeglo je u Goražde. U augustu su iz tog sela u Goražde otišle sve izbjeglice osim njih deset. (para. 682. Krajišnik, str. 248.) (para. 1035. Karadžić, tom I, str. 413.) (para. 1580. Mladić, tom II, str. 820.)